U utorak, 17. siječnja 2023., putem Zoom-platforme održano je treće javno događanje u sklopu znanstvenoistraživačkog projekta „Društva i bolesti: odgovori na zdravstvene krize u modernoj i suvremenoj povijesti“. Povjesničarka Radina Vučetić predstavila je rezultate istraživanja objavljene u njezinoj posljednjoj knjizi Nevidljivi neprijatelj. Variola vera 1972.
U uvodnom dijelu predavanja istaknuto je kako je od velikih boginja samo u 20. stoljeću umrlo između 300 i 500 milijuna ljudi. Pritom je pojava variole vere u Jugoslaviji 1972. godine bila posljednja epidemija takve vrste u Europi. Naime virus se krajem ožujka 1972. proširio s Kosova po ostatku zemlje, pri čemu su Beograd, Čačak i Novi Pazar predstavljali najveća žarišta. U konačnici, posljednja oboljela osoba napustila je karantenu već u svibnju iste godine. Vučetić je istaknula kako je Jugoslavija bila spremna za izbijanje epidemije iako je posljednji slučaj variole vere na tom području zabilježen još 1930. godine. Kako je pojasnila, već početkom 1960-ih jugoslavenske su vlasti razradile plan za takvu zdravstvenu krizu. Usto Jugoslavija je posjedovala kompetentne stručne kadrove te je uspješno organizirala karantenu i cijepljenje cjelokupne populacije. S obzirom na to da se virus javio na Kosovu, predavačica se osvrnula i na specifičan položaj navedene regije unutar socijalističke Jugoslavije. Podsjetila je kako je u pitanju bila najsiromašnija i najnerazvijenija jugoslavenska regija, ponekad opisivana i kao „jugoslavenski Orijent“ ili čak „jugoslavenski Treći svijet“. Upravo se ondje nalazilo najveće žarište velikih boginja u Europi nakon Drugog svjetskog rata, što je ukazivalo na određene probleme u jugoslavenskom sustavu. Primjerice karantene na Kosovu bile su ograđene policijskom žicom, a zabilježeni su i slučajevi upotrebe prekomjerne policijske sile za vrijeme trajanja epidemije. Iako se na Kosovu izvorno javio virus, ta je regija vrlo kasno dobila cjepivo protiv njega. Usto cjepivo koje je dopremljeno na Kosovo bilo je lošije kvalitete, a nedostajalo je i medicinskog osoblja.
Vučetić je podsjetila da je Jugoslavija 1971. godine imala 20 milijuna stanovnika, pri čemu je 1972. protiv velikih boginja u samo nekoliko tjedana cijepljeno čak 18,2 milijuna ljudi. U Beogradu je u samo jednom danu cijepljeno 350 000 osoba. Predavačica je istaknula da je cjepivo u Jugoslaviju uglavnom dolazilo iz Sovjetskog Saveza i Kine, ali i iz SAD-a. Ipak, u određenim je mjestima cijepljeno tek 20 do 40% stanovništva. Kao zanimljivost istaknula je činjenicu da su se cijepljenju najčešće opirali intelektualci i zdravstveni radnici. Uzrok tomu bile su nuspojave koje je cjepivo moglo izazvati, poput upale mozga. Samim time, djeca zdravstvenih radnika bila su najslabije procijepljena budući da su njihovi roditelji mahom lažirali knjižice koje su sadržavale podatke o cijepljenju.
Vučetić je podsjetila da Tito tijekom epidemije uopće nije javno istupao po pitanju velikih boginja. Kako je rekla, struka je u tom pogledu postavljena iznad politike. Tek nakon što je virus pobijeđen, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije Džemal Bijedić obznanio je kraj epidemije. Usto je napomenula kako je za jugoslavenske vlasti bilo izuzetno važno spasiti nadolazeću turističku sezonu. Unatoč tome ipak je zabilježeno nešto manje noćenja nego prethodne godine.
U zaključnom dijelu predavanja navedeno je da je od velikih boginja 1972. godine u Jugoslaviji preminulo 35 ljudi. Zbog izuzetno učinkovitog suzbijanja masovnog širenja virusa Jugoslaviju je pohvalila i Svjetska zdravstvena organizacija. U konačnici, velike boginje iskorijenjene su 1979. godine. Međutim, Vučetić je podsjetila da se virus variole vere danas čuva u dva laboratorija, u Atlanti u SAD-u te u Novosibirsku u Rusiji. Kao takav predstavlja izuzetno opasno sredstvo za biološko ratovanje.
Nakon predavanja autorici je postavljeno nekoliko pitanja. Osvrnula se na sam proces nastanka knjige Nevidljivi neprijatelj. Variola vera 1972, obrazložila je korelaciju između pristupa suzbijanju epidemiji u pojedinim republikama s unutarnjopolitičkim problemima koji su tada bili prisutni u zemlji, pojasnila je kako su jugoslavenska iskustva u borbi s velikim boginjama pomogla drugim državama koje su se tijekom 1970-ih suočile s istim virusom itd.
Sljedeće javno događanje u sklopu projekta „Društva i bolesti: odgovori na zdravstvene krize u modernoj i suvremenoj povijesti“ planirano je za drugu polovicu veljače.
Izvor za iskorištenu fotografiju: Jutarnji list