U petak, 16. prosinca 2022., održano je drugo javno predavanje i rasprava u sklopu znanstvenoistraživačkog projekta „Društva i bolesti: odgovori na zdravstvene krize u modernoj i suvremenoj povijesti“. Predavanje pod nazivom „Andrija Štampar, zdravlje i društvo“ održao je povjesničar Željko Dugac, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za povijest i filozofiju znanosti).
Dugac je autor niza znanstvenih radova i knjiga o Andriji Štamparu (1888. – 1958.) te je tijekom predavanja u Osijeku nastojao sažeti najvažnije pojedinosti iz života tog istaknutog zdravstvenog djelatnika i jednog od utemeljitelja Škole narodnog zdravlja (1926.), središnje ustanove javnoga zdravstva u Hrvatskoj, te Svjetske zdravstvene organizacije (1948.). Osvrnuvši se na Štamparovo obrazovanje i doktorski studij u Beču, predavač je nekoliko riječi posvetio i njegovim ranim liječničkim iskustvima i sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu. Nakon uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Štampar je imenovan načelnikom Odjela za rasnu, javnu i socijalnu higijenu novoosnovanog Ministarstva narodnog zdravlja. Upravo je tada počeo intenzivno raditi na izgradnji i oblikovanju javnog zdravstva u novoj državi. Pritom, Štampar je naglasak stavio na prosvjećivanje naroda, držeći to važnom javnozdravstvenom mjerom. Cilj mu je bio javnosti predstaviti nova znanstvena otkrića, suzbiti nadriliječništvo te potaknuti ljude da suvremene zdravstvene spoznaje primijene u svakodnevnom životu. Pritom, Štampar je poticao izdavanje brojnih edukativnih brošura i plakata, održavanje javnih predavanja i filmskih projekcija, tečajeva, higijenskih izložbi itd. Među ostalim temama, navedene su aktivnosti podrazumijevale edukaciju o osobnoj higijeni, pravilnoj prehrani, važnosti vode i sunca, mikroorganizmima, ljekovitom bilju, tuberkulozi, spolnim bolestima, crijevnim zaraznim bolestima, opasnostima alkoholizma i konzumacije duhana, veterinarstvu i sl. Iako su Štampar i njegovi suradnici vlastito djelovanje nastojali prilagoditi uvjetima na terenu, uvažavajući kulturne osobitosti određene sredine, susretali su se s brojnim problemima. Prije svega, znatan izazov predstavljala je niska razina pismenosti seljaštva, kao i ukorijenjeni tradicijski oblici ponašanja i različite predrasude. Unatoč tome Štamparov je kontinuirani rad rezultirao usvajanjem značajnih promjena na hrvatskim selima, poput izgradnje nužnika, gnojnica, javnih perila, kupaonioca i pumpi za vodu te prihvaćanja prakse odvajanja bolesnika od zdravih ukućana. Osim djelovanja na ovim prostorima, Štampar je kao stručnjak Higijenske organizacije Lige naroda tijekom 1930-ih proputovao i brojne druge zemlje (SAD, Kanadu, Tursku, Bugarsku, Španjolsku, Kinu, Sovjetski Savez), o čemu svjedoče njegovi bogati dnevnički zapisi. Dugac je zaključio kako je zahvaljujući Štamparu izgrađen sustav zdravstvene i socijalne skrbi kakav nije bio prije poznat na prostorima južnoslavenskih zemalja. Upravo su kroz taj sustav postavljeni posve novi standardi u javnozdravstvenom i socijalnom životu.
Naposljetku, publika je postavila niz pitanja predavaču. Okupljeni su htjeli saznati nešto više o odnosu državnih vlasti u međuratnom razdoblju prema Štamparovu angažmanu, kao i o otporima seljačkih zajednica prema zdravstvenim promjenama koje je zagovarao. Uz to bilo je riječi i o očuvanosti arhivske građe vezane uz istraživanje te teme, suvremenoj historiografskoj produkciji vezanoj uz Štamparov rad itd.
Sljedeće javno događanje u sklopu projekta „Društva i bolesti: odgovori na zdravstvene krize u modernoj i suvremenoj povijesti“ planirano je za drugu polovicu siječnja.
Fotografije: Marija Milošević