U petak, 24. veljače 2023., u sklopu znanstvenoistraživačkog projekta „Društva i bolesti: odgovori na zdravstvene krize u modernoj i suvremenoj povijesti“ filozof Hrvoje Jurić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održao je predavanje pod nazivom „Pandemija kao simptom“.
Jurić je podsjetio da se to predavanje održava na godišnjicu izbijanja rata u Ukrajini. Naime, prema njegovu mišljenju, nakon što je 24. veljače 2022. Rusija napala Ukrajinu, pandemija COVID-a 19 de facto je prestala s obzirom na to da je spomenuti rat postao udarna vijest diljem svijeta. Iako je nekoliko puta naglasio kako smatra da je koronavirus opasan te da nema ništa protiv cijepljenja, predavač je izrazio skepsu u vezi s izvještavanjem o pandemiji te u pogledu protuepidemijskih odredbi nametnutih od strane pojedinih centara moći. Podsjetivši na početak pandemije 2020. godine, Jurić je povukao paralelu s romanom Preobražaj čiji se protagonist preko noći suočio s radikalnom promjenom koja ga je zatekla nespremnog. Dodao je kako su s pandemijom svi postali potencijalni pacijenti i osumnjičenici, pri čemu su stvoreni neki novi identiteti. Izrazio je stav prema kojem tzv. pandemijski zakoni nisu bili transparentno i dosljedno provođeni, odnosno ustanovio je da su političko-socijalne mjere bile pretjerane. Skrenuvši pozornost slušatelja na činjenicu da je do dana predavanja umrlo 6,7 milijuna od bolesti COVID-19, upozorio je i na podatak da godišnje čak 9 milijuna ljudi umire od gladi. Međutim, te su žrtve drugačije raspoređene na karti, odnosno mahom se nalaze na periferiji kapitalističkog svijeta. Uz sve dublju ekološku krizu, ratove i terorizam, masovne migracije, digitalnu revoluciju te razvoj neoliberalnog kapitalizma s reperkusijama na planu demokracije, Jurić je pandemiju COVID-a 19 izdvojio kao jedan od ključnih fenomena 21. stoljeća. Pojasnio je da navedena pandemija istovremeno predstavlja i medicinsko (virološko, imunološko, epidemiološko, javnozdravstveno), ali i političko (socijalno, ekonomsko, pravno, medijsko) pitanje. Prema Juriću, posljedice pandemije dugoročne su i mnogostruke. One su zdravstvene (ne samo tjelesne, izazvane obolijevanjem od bolesti COVID-19, već i psihičke), ekonomske (istaknuo je da je pandemija najviše pogodila nezaposlene, slabo plaćene radnike u privatnim firmama, zabilježena su i masovna otpuštanja, no kapitalizam nije bio ugrožen jer je i sam supervirus u stalnoj pandemiji s golemom moći prilagodbe) te političke. Obrazložio je kako je tijekom pandemije bilo očigledno još intenzivnije djelovanje biopolitike, uslijed čega je „goli život“ postao „objekt političkih strategija“. U konačnici, pandemijsku je situaciju usporedio s totalitarizmom novog tipa unutar kojeg su ograničavane ljudske slobode u ime zdravlja. Naglasio je da svaki totalitarizam kao oblik vladavine ovisi o masovnom pristanku te sudjelovanju stanovništva, što se postiže raznim metodama, uglavnom utemeljenima na politici straha.
Poslije predavanja razvila se poduža rasprava o pandemijskim mjerama koje su provođene na području Hrvatske, njihovu zakonskom utemeljenju, opravdanosti ranije iznesene autorove teze o epidemiološkim manipulacijama i pojavi novog tipa totalitarizma, napravljen je i kraći osvrt na određene primjere iz povijesti s naglaskom na politiku obveznog cijepljenja stanovništva itd.
Fotografije: Marija Milošević